Tradicionalna ekonomska teorija 17. stoljeća koja je zadnjih godina zabilježila određeni rast popularnosti. Merkantilisti su se bojali da će ponestati novca za održanje visokih razina produktivnosti i zaposlenosti; njihovo omiljeno rješenje bio je jeftini novac (niske kamatne stope). Kao preteča debati između kejnezianaca i monetarista iz 20-og stoljeća, oni su imali protivnike među zagovornicima klasične ekonomije koji su smatrali da jeftin i obilan novac može dovesti do inflacije. Izvorni merkantilisti, kao što je John Law, škotski bankar (i osuđeni ubojica), vjerovali su da se izvor ekonomskog prosperiteta i političke moći neke zemlje nalazi u njenim zalihama plemenitih metala. Kako bi što više povećali te zalihe, protivili su se slobodnoj trgovini i zagovarali su protekcionističke politike s ciljem smanjivanja uvoza i povećanja izvoza, time stvarajući trgovinski višak koji se može iskoristiti za stjecanje još plemenitog metala. Ovo je bilo predmet osporavanja među klasičarima kao što su Adam Smith i Davida Hume koji su tvrdili da bogatstvo neke zemlje ne proizlazi iz zaliha plemenitih metala, nego iz njenih zaliha proizvodnih resursa (zemlje, rada, kapitala, itd.) i učinkovitosti proizvodnje. Slobodna trgovina povećala je učinkovitost omogućavajući zemljama da se specijaliziraju u stvarima u kojima imaju prednost.